Neke komunističke stranke s jakom narodnom potporom, osobito PCI i PCE, usvojile su eurokomunizam s najviše entuzijazma. SKP-om su dominirali eurokomunisti. Osamdesetih se tradicionalna, prosovjetska frakcija odvojila, nazivajući glavnu stranku revizionističkom. Barem jedna masovna stranka koja je primjer PCF-a, osim toga što su se mnoge manje stranke snažno protivile eurokomunizmu i ostale su u skladu sa stavovima Komunističke partije Sovjetskog Saveza do kraja Sovjetskog Saveza, unatoč činjenici da je PCF napravio kratki zaokret prema eurokomunizmu sredinom i krajem 1970-ih.
PCE i njegov katalonski referent, Ujedinjena socijalistička stranka Katalonije, već su bili predani liberalnoj potencijalističkoj politici Narodne fronte tijekom španjolskog građanskog rata. Čelnik PCE-a Santiago Carrillo napisao je definirajuću knjigu Eurokomunizma Eurocomunismo y estado (Eurokomunizam i država) i sudjelovao u razvoju liberalne demokratske strukture kad je Španjolska izašla iz diktature Francisca Franca. Komunistička partija Austrije, Komunistička partija Belgije, Komunistička partija Velike Britanije i Komunistička partija Nizozemske osim toga pretvorile su se u eurokomunista.
Slika 069B | Giorgio Napolitano, istaknuti lik talijanske komunističke partije (do 1991.) i predsjednik Italije od 2006. Do 2015. | Nepoznati autor / javna domena
Autor : Willem Brownstok
Reference:
Povijest komunizma i marksizma-lenjinizma: Od njegovih početaka do propadanja
Varijante komunizma u svijetu: Staljinizam, maoizam i eurokomunizam
Primjedbe
Objavi komentar