U imunološkom sustavu pogrešno prepoznaje određene prirodne molekule u tijelu kao strane (samo-antigen) i postavlja imunološki odgovor na njih. Budući da će ove prirodne molekule, kao normalni dijelovi tijela, naravno uvijek postojati u tijelu, napadi protiv njih mogu s vremenom pojačati (slični sekundarnom imunološkom odgovoru). Nadalje, mnogi organizmi pokazuju molekularnu mimikriju, koja uključuje prikazivanje onih antigena na njihovoj površini koji su antigenski slični proteinima domaćinu. To ima dvije moguće posljedice: prvo, ili će organizam biti pošteden kao antigeni; ili drugo, da će se antitijela proizvedena protiv toga osim toga vezati i za oponašane nativne proteine.Antitijela će napasti samo-antigene i tkiva koja ih stječu aktivirajući različite mehanizme poput aktivacije komplementa i citotoksičnosti ovisne o protutijelima. Neizbježno, širi se spektar specifičnosti antitijela, veća je vjerojatnost da će jedan ili drugi reagirati protiv samo-antigena (nativne molekule tijela).
Slika 421A | Klon 1 koji je potaknut prvim antigenom stimulira i drugi antigen, koji se najbolje veže s naivnom stanicom klona 2. Iako antitijela proizvedena iz plazma stanica klona 1 inhibiraju proliferaciju klona 2. | Ketan Panchal, MBBS 07:47, 13. svibnja 2008. (UTC) / Public domain | Page URL : (https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Original_antigenic_sin.illustrated.png) iz Wikimedia Commons
Autor : Gerald Dunders
Reference:
Medicinska mikrobiologija II: sterilizacija, laboratorijska dijagnoza i imunološki odgovor
Primjedbe
Objavi komentar